Dvostruka lektura ili zašto ništa ne prepuštamo slučaju

Postupak prevođenja obuhvaća nekoliko faza

Možda zvuči paradoksalno da prevođenjem teksta s izvornog na ciljni jezik postupak prevođenja nije niti približno gotov. Naime, on obuhvaća još najmanje dvije, a u našem slučaju često i tri faze. Riječ je naravno o lekturi nakon koje prevoditelj ponovno dobiva revidiran prijevod te odlučuje prihvaća li ili odbacuje predložene preinake. Završnu riječ često ima sam prevoditelj, ali u svrhu održavanja visoke kvalitete prijevoda, u proces se uključuje i treći akter koji kontrolira kvalitetu.

Kvalitetu prijevoda kontroliraju izvorni govornici

Ona ili on najčešće su izvorni govornici ciljnog jezika i najveći dostupni autoriteti pri odabiru jednih rješenja nauštrb drugih. Kako je najvažnije što točnije prenijeti smisao i poruku izvornog teksta i na taj način dosljedno ispuniti zadaću koju je prevoditelju ili agenciji povjerio naručitelj prijevoda, često se prijevod daje na provjeru još jednom paru očiju. Razlozi za to su brojni, a ovdje ćemo navesti nekoliko najučestalijih grešaka koje se mogu potkrasti i najiskusnijim prevoditeljima:

Najčešće pogreške u prijevodima:

• Slovne pogreške poznatije kao zloglasni tipfeleri – događaju se svima, ali ključno je svesti ih na najmanju moguću mjeru. U tome nam svesrdno pomažu naši oprezni lektori, ali i rječnička sita i pravopisna provjera (tzv. spell-checking).
• Pretjerana upotreba posvojnih zamjenica – vrlo je čest fenomen u prevođenju s engleskog jezika na hrvatski. Mi takve zamjenice ne upotrebljavamo u tolikoj mjeri kao u engleskom jeziku. Stoga rezultat nerijetko bude nezgrapan prijevod prepun suvišnih zamjenica, koje ne doprinose ni većoj jasnoći ni kvaliteti teksta.
• Pretjerana upotreba velikih slova – osobito se u naslovima pri prevođenju s engleskog javljaju velika slova po uzoru na izvorni jezik.
• Neslaganje glagolskih vremena – karakteristično je, primjerice, za prijevode s hrvatskog na engleski jezik. U našem jeziku nije neobično prelaziti iz jednog glagolskog vremena u drugo, a možda i treće. U engleskom jeziku takvi smjeli postupci nisu dobrodošli – u najboljem slučaju moraju biti vrlo opravdani.
• Direktni prijevodi izraza i fraza koje su okamenjene u izvornome jeziku, ali nisu uobičajene u ciljnom jeziku, također su sklizak teren za mnoge prevoditelje. Npr. best-ever – najbolje ikad, give someone credit – dati kome kredit.Upravo oni čitateljima ukazuju na to da je riječ o (ne baš uspješnom) prijevodu, a ne originalnom tekstu. Prilagodba ciljnom jeziku ključan je, iako često zanemaren, element izvrsnog prijevoda.
• Krivo preneseno značenje koje potpuno mijenja sadržaj u prijevodu – lako promakne, ali upravo zato postoje mjere predostrožnosti: lektori, urednici, kontrolori kvalitete.
• Lažni prijatelji – riječi koje su naizgled slične riječima u ciljnom jeziku, ali imaju sasvim drugačije značenje u izvornom jeziku. Npr. eventually – eventualno, etiquette – etiketa, billion – bilijun itd.

Ne odustajemo od visoke kvalitete prijevoda

Istina je da pomna lektura i kontrola kvalitete teksta povisuje konačnu cijenu prijevoda, ali mu s druge strane nedvojbeno dodaje vrijednost koju čitatelji znaju prepoznati. Zato ne odustajemo od našeg modela rada i zahvalni smo svim kolegama i klijentima koji nas u tome podržavaju ukazivanjem svojeg povjerenja!