Da je prevoditelj biti lako, prevoditelj bi bio svatko – zašto je važno odabrati profesionalnog prevoditelja?

Većini prevoditelja, a manjoj količini klijenata, dobro je poznato kako je prevoditeljska struka, u najmanju ruku, jedno zanimljivo, zahtjevno i zakučasto zanimanje. Možda se tu krije i još koji pridjev na „za-“. (Zamorno? Tko je to rekao? Ja ne. Nikako. Iluzije i priviđenja.) U današnjem blogu sagledat ćemo kako je jedan od najzahtjevnijih aspekata prevođenja i izazove koje on sa sobom donosi moguće okrenuti u vlastitu korist kako bi se prevoditeljskoj struci možda mogao pripisati još jedan pridjev na „za-“ – zahvalno.

Uz strelovit civilizacijski, znanstveni i tehnološki razvoj te prateće umnožavanje znanja, pa tako i zasebnih znanstvenih i tehničkih polja te disciplina, svjedočimo sve većoj zahtjevnosti prevoditeljske struke. Jednadžba je relativno jednostavna – što je veći epistemološki opseg modernog svijeta, to stručniji i svestraniji (u teoriji) moraju biti prevoditelji. Različitih tema tekstova koji dolaze pred prevoditelje sve je više i one pritom postaju sve specifičnije. Što prosječni prevoditelji znaju, primjerice, o protupožarnim zaklopkama? Vjerojatno ama baš ništa, dok pred njih ne dođe golema harmonizirana europska norma upravo o njima. A onda se očekuje da o njima (sa)znaju sve, i to na dva jezika. To je očekivanje još strože ako se radi o ovjerenom prijevodu jer je ovjera jamstvo kvalitete pa tako i terminološke preciznosti.

Tako dolazimo do glavnog razloga zbog kojeg je prevođenje toliko zahtjevno zanimanje. Znanje kojim kvalitetni prevoditelji moraju baratati nije samo jezično, već i (sve)opće. Specifičnih tema je bezbroj, a za mnoge od njih, osobito one novijeg datuma, koje se bave novijim konceptima i tehnologijama, često ne postoje dvojezični resursi i pojmovnici koji bi prevoditeljima koji se prvi put hvataju u koštac s nekom temom olakšali ovladavanje pratećom terminologijom. A ako dvojezično riješena terminologija nije već dostupna, prevoditelji rješenja moraju oblikovati sami. To je nemoguće bez dobrog razumijevanja tematike, što iziskuje podrobno istraživanje, za što, nažalost, vrlo često rokovi ne ostavljaju prostora. Većini prevoditelja poznati su oni trenutci kad nas neka rečenica ili neki pojam dovede u stanje bunila i odjednom shvatimo da smo u bespućima Googlea proveli sat vremena, a nismo pronašli jednoznačno rješenje. Segment u Tradosu i dalje zjapi prazan. Sve to, naravno, dok se rok nemilosrdno i neprestano primiče. Profesionalni su prevoditelji najbolji izbor, dakle, ne samo zbog stručnosti i znanja kojima barataju (i koji s iskustvom neprestano rastu) već i zbog svoje sposobnosti analitičkog rješavanja prijevodnih problema i pronalaženja prijevodnih rješenja.

 

 

Izazovi s kojima su se naši prevoditelji susretali i kako smo im doskočili

Mi u Integri imali smo prilike, na sreću i na nesreću, naći se dosad na obje strane te medalje. Primjerice, u suradnji s jednim hrvatskim državnim tijelom prevodili smo visokostručne tekstove, odnosno harmonizirane europske norme, iz mnoštva znanstvenih i tehničkih područja, no prevoditeljski projekt bio je oblikovan tako da se terminologija usuglašavala i rješavala prije početka samog prevođenja, i to u suradnji sa službenim stručnim redaktorima zaduženima za pojedina područja. Tako smo prije samog prijevoda izrađivali dvojezične terminološke baze, pa spomenute protupožarne zaklopke i s njima povezano nazivlje u konačnici nisu predstavljali toliki problem.

S druge strane, jednom davnom prilikom zadesio nas je i prijevod korisničkog priručnika za sofisticirani frekvencijski pretvarač, bez terminologije i referentnih materijala, a tu je bunila bilo dovoljno za sve, pa čak i za jednog prijatelja ferovca kojem se zdušno plakalo na WhatsAppu i koji ni sam, unatoč tomu što je stručnjak u relevantnom području, gdjekad nije znao što bi nam rekao. Taj je projekt zasluženo stekao vrhovno mjesto u našoj kući (ne)slavnih, ali u novije smo se vrijeme susreli i s nekim dostojnim izazivačima.

Jedan dobar primjer je projekt prevođenja tekstova o regionalnoj i lokalnoj prirodnoj i kulturnoj baštini na kojem smo vrlo nedavno radili. Teme tekstova bile su vrlo raznolike; od pčelarstva, bačvarstva i vinogradarstva te tekstilne prerade preko ljekovitog bilja i gljiva pa sve do ornitologije, dendrologije i mitoloških bića iz usmenih predaja. Tekstovi sami po sebi nisu bili naročito dugački, ali kao da jesu jer su bili iznimno specijalizirani. Jeste li znali da se orezivanje vinove loze i takvo oblikovanje njezina rasta može vršiti na čak dvadeset i devet različitih načina? Ili da se takvo oblikovanje na engleskom neočekivano naziva training? Ili da postoji čitava tipologija arhitekture vinogradarskih klijeti? Mi nismo, ali smo morali naučiti. Tu je bilo još mnoštvo terminologije iz biologije, botanike, taksonomije i nekoliko različitih industrija, a sve u sklopu jednog projekta.

Navedeno je već samo po sebi bilo dovoljno zahtjevno, ali s obzirom na to da se radilo o prijevodu tekstova o regionalnom i lokalnom nasljeđu (iz nekih minulih vremena) s hrvatskog na engleski jezik, u koštac smo se morali uhvatiti i s još jednim problematičnim aspektom – obiljem dijalektizama. Primjerice, postupak proizvodnje i prerade lana sam je po sebi vrlo specijalizirana tema, osobito uzimajući u obzir različite tehnike tkanja i nazivlje raznih dijelova različitih inačica tkalačkih strojeva i stanova. Kad se tome još pridoda i lokalni jezik, koji prosječnim prevoditeljima (koji nisu rodom iz kraja o kojem je riječ) nije poznat, cijela se priča dodatno zakomplicira. Tako smo se probijali kroz riječi poput žitnjara, riljanje, rilj, stupa, žrta, pozder, trlica, kudelja, špulja, rašek, vitlenke, snovača, grablica, ničalnice, brdo, bilo, zijev, belitka, rifljača, kudelja itd. Što se mitoloških bića tiče, družili smo se s vedima, deklama, senama, pintarima, jagarima, glođanom itd.

 

                                   

 

 

 

 

 

 

 

 

Problem s kojim smo se pritom suočavali bio je dvojak. Najprije je bilo potrebno uopće razumjeti što nepoznata riječ označava i o čemu se zapravo radi, a do odgovora na ta pitanja nije uvijek bilo lako doći, čak i u doba interneta. S obzirom na to da se radi o lokalnom leksiku i tehnologiji iz doba naših starih koja više nije u raširenoj upotrebi, rezu