Zablude u vezi s prevođenjem

Mnogo je zabluda u vezi s prevođenjem. Od toga da taj proces znači jednostavnu zamjenu riječi jednoga jezika njihovim ekvivalentima u drugom jeziku do toga da se njime uspješno mogu baviti i ne-lingvisti koji poznaju makar osnove nekog jezika. Jedna je od pogrešnih predodžbi i ona o unificiranom obliku prijevoda kojim se, uz eventualni dodatak kakvog pečata, mogu obuhvatiti sve vrste tekstova. Od diploma, prijepisa ocjena i certifikata, preko financijskih izvještaja i pravnih tekstova, do visokostručnih tekstova u primjerice strogo određenim područjima medicinske specijalizacije ili tehnike i tehnologije.

Međutim, kako proces prevođenja nije automatska reprodukcija istoga sadržaja na nekom drugom jeziku, takvo je poimanje prijevoda sasvim pogrešno.

Istraživanje teme i terminologije

Prevoditelj za početak mora dobro istražiti temu kojom se bavi izvorni tekst. Zatim treba ovladati terminologijom kako bi je mogao pravilno upotrijebiti, kao i iskoristiti svoje kreativne sposobnosti za sastavljanje teksta u duhu ciljnog jezika. Nevažno bio on jezik struke ili jednostavno način izražavanja svojstven tome jeziku.

Neke vrste prijevoda zahtijevaju i nekakav oblik potvrđivanja njihove valjanosti s obzirom na to da nije riječ o izvornom tekstu. To su primjerice prijevodi s ovjerom sudskog tumača.