Strogo gledano, svaki prijevod kojeg se prevoditelj prihvati i naposljetku ga završi svojevrsni je  prevoditeljski projekt. Svaki, pa i najlakši prijevod ili prijevod najkraćeg teksta sastoji se od nekih određenih koraka kroz koje valja proći. U najmanju ruku to su stadiji prevođenja, uređivanja vlastitog prijevoda i krajnjeg čitanja radi provjere ciljnog jezika, tzv. TEP (translation, editing and proofreading). Ovisno o načinu izrade prijevoda, na kraju rada mogu postojati svakojaki postupci provjere njegove kvalitete. No u ovom je blogu riječ o onim „pravim“, složenijim prevoditeljskim projektima većeg opsega, koji uključuju veći broj zasebnih tekstova ili datoteka na kojima se radi, veći broj prevoditelja i raspodjelu rada, veći broj izvornih ili ciljnih jezika te veće potrebe za osiguranjem kvalitete i usklađivanjem. Na osnovnoj razini možda ne postoji razlika između spomenutih dviju kategorija prevoditeljskih projekata, ali na praktičnoj i logističkoj svakako postoji, pa tako npr. i Trados, vjerojatno najpoznatiji programski alat za strojno potpomognuto prevođenje, ima mogućnost brze pripreme teksta za prijevod kao i mogućnost složenije izrade prevoditeljskog projekta.

Prednosti organizacije u projektnom okviru

Kao što je spomenuto, glavna razlika između jednostavnijeg prijevoda i „pravog“ prevoditeljskog projekta upravo je u opsegu njihovih raznoraznih parametara. Taj je opseg često kudikamo veći kod prevoditeljskih projekata, a često je veći i broj zasebnih parametara. Primarna prednost prevoditeljskih projekata, tj. ustrojavanja rada velikog opsega u projektnom okviru je bolja organizacija. Prevoditeljski projekt može imati mnogo parametara i faza pa je vrlo korisno unaprijed napraviti plan i vizualizirati jednu širu sliku cijeloga radnog procesa. Na taj je način mnogo lakše organizirati radni tijek kao i održati određenu razinu nadzora nad radnim procesima, a svrha i glavna prednost toga je da se izbjegnu mogući problemi te da se previdi i ljudske pogreške svedu na najmanju moguću razinu. Time se štedi vrijeme i osigurava visoka kvaliteta isporučenih prijevoda odnosno pružene usluge, što je svima u interesu. Kod manjih prijevoda takav pristup uglavnom nije prijeko potreban, ali kod većih prevoditeljskih pothvata uvijek je dragocjen, a često i neizostavan.

Kako postaviti prevoditeljski projekt?

Postavljanje prevoditeljskog projekta najbolje je započeti popisivanjem svih parametara koji su ključni za ostvarivanje projektnog cilja te zatim izradom projektnog plana.

Parametri, primjerice, mogu biti:

a) tri teksta
b) na hrvatskom jeziku
c) iz područja turizma
d) namijenjena za upotrebu u digitalnoj aplikaciji prevesti na
e) engleski, njemački, francuski i talijanski jezik, uz posebnu pažnju posvećenu
f) ispravnom nazivlju iz područja arheologije i povijesti umjetnosti te
g) usklađenosti nazivlja među trima tekstovima.

Kad se definiraju parametri koji se moraju zadovoljiti da bi se ostvario glavni cilj projekta, mogu se isplanirati sve potrebne faze rada za ostvarivanje tih parametara i ciljeva.

Te faze mogu uključivati:

a) predstavljanje projekta prevoditeljima te dogovor o raspoloživosti i rokovima
b) traženje i dobivanje referentnih materijala od klijenta (ako postoje)
c) dogovor o posebnim zahtjevima ili uvjetima koji postoje s obzirom na to da je odredište prevedenog teksta digitalna aplikacija
d) izrada terminološke baze za nazivlje iz spomenutih područja koje se pojavljuje u tekstovima
e) provjera i usuglašavanje prijevoda nazivlja s klijentom
f) prijevod samih tekstova na tražene ciljne jezike
g) lektura prijevoda i naposljetku
h) završna kontrola kvalitete.

Za utvrđene faze zatim treba napraviti vremenski plan, tj. kronološki ih poredati te za svaku od njih odrediti manje rokove, tj. međurokove unutar razdoblja koje prethodi konačnom roku za isporuku prijevoda.

Kako upravljati prevoditeljskim projektom?

Za izradu, praćenje i upravljanje prevoditeljskim projektima mogu se upotrebljavati hodogrami izrađeni u MS Excelu, ali za istu svrhu postoje i razni specijalizirani programi i platforme, kao što je Projetex, RWS Language Cloud ili XTRF, a potonji smo i sami dosad upotrebljavali na projektima izrade prijevoda za institucije EU-a. Izrada kvalitetnog projektnog hodograma već je polovica posla; upravljanje projektom nakon toga u idealnim slučajevima svodi se uglavnom na praćenje tijeka i osiguravanje da on napreduje u skladu sa svim utvrđenim rokovima. Ako sve prođe prema planu, upravljanje bilo kojim projektom prava je sitnica! Nažalost, u tijeku svih projekata, pa tako i prevoditeljskih, često se javljaju problemi i izazovi, primjerice nepredviđene okolnosti, tehničke poteškoće, nenadani problemi s raspoloživosti glavnih sudionika, pogrešne procjene složenosti određenog dijela posla ili pak bilo koji drugi oblik kašnjenja. Problem je kod precizno isplaniranog projektnog ustroja što se manja kašnjenja često pretvaraju u kaskadna jer su faze projekta međusobno ovisne. Tada treba znati prerasporediti zadatke u projektu, često uz nemalu dozu kreativnosti, a tu je od daleko najveće pomoći iskustvo.