Kad je riječ o stvaranju bogatog i pristupačnog audiovizualnog sadržaja, ključna osoba od koje sve potječe jest upravo prevoditelj. Taj je proces vrlo zanimljiv jer često tijekom gledanja filmova i ne razmišljamo o samom postupku prijevoda i prilagodbe jezika, odnosno o bilo kakvim zakulisnim događanjima. Ako su titlovi dobro napravljeni, bit će nam tečni i nećemo ih ni primjećivati, međutim ako su loši – odmah će nam upasti u oko i to ćemo naravno istog trenutka podijeliti s okolinom.

U ovom ćemo blogu istražiti što je točno titlanje ili audiovizualno prevođenje, zašto je važno u današnjem digitalnom dobu te kako utječe na naše iskustvo gledanja i upijanja medijskog sadržaja.

Kao prevoditelj možete se naći u nekoliko različitih situacija pri ovoj vrsti posla. Klijent može poslati već gotov transkript zajedno s videom koji potom treba prevesti i potitlati. To znači da već imate natipkan tekst govornika što uvelike olakšava posao jer se ne morate mučiti s dijelovima videozapisa koji su možebitno tihi ili nerazumljivi – imate tekst pred sobom.

Drugi je scenarij da dobijete samo sirovi video za koji prvo trebate napraviti transkript, a potom prijevod i titlove. To je najzahtjevniji oblik titlanja i najdugotrajniji. Treća je situacija da dobijete video koji samo trebate potitlati na istom jeziku, bez prijevoda – ta se ne tiče baš konkretno prevoditelja, ali mi u prevoditeljskoj agenciji Integra susrećemo se i s takvim upitima. To je idealno za vježbanje tajmkodiranja, tj. vremenskog smještanja titla s obzirom na govor.

Kakav jezik zahtijevaju titlovi?

Važno je da jezik u titlu bude pravopisno i gramatički točan. Naravno, postoje specifične situacije kad stil može odstupati od hrvatskoga standardnog jezika. Stil uvijek mora odgovarati sadržaju i ciljnoj publici, a to znači da će nekad uključivati i žargonizme, psovke, posuđenice i slično. Njihova upotreba uvijek se najprije dogovara s naručiteljem.

Prevoditeljima često teško padne nužno kraćenje prijevoda jer je za titl važno prenijeti smisao, a ne i svaku izgovorenu riječ. Osobito jer titl ima ograničeni broj znakova (obično 36 ili 37) te je zadano trajanje jednorednog titla oko 2,5 sekunde dok je za dvoredni titl to najmanje 4 – 5 sekundi. Nadalje, između svakog titla najčešće moraju biti barem 2 – 4 sličice (framea). Dakle, važno je usredotočiti se na prenošenje poruke tako da odgovara ciljnom jeziku. Gramatičke cjeline moraju ostati smislene zbog lakšeg razumijevanja i preglednosti.

Što je sa stručnom terminologijom?

Ovdje se ravnamo kao i prema svakom drugom prijevodu – sva terminologija mora biti ispravno i dosljedno prevedena (npr. medicinska terminologija neke serije i slično). Također treba paziti na preračunavanje mjera i pisanje brojeva (npr. za količinu, dužinu, format datuma…). Jezik u svakom smislu mora biti u skladu sa specifičnim izrazima struke.

U kojem formatu dolaze titlovi?

Formati titlova ključni su zbog kompatibilnosti i funkcionalnosti s različitim medijskim playerima i uređajima.

Jedan od najčešćih formata je SubRip (.srt) format. Sadržava tekst zajedno s vremenskim oznakama koje pokazuju kada bi se svaki titl trebao pojaviti na zaslonu i nestati. Većina medijskih playera i platformi za streaming podržava .srt datoteke, koje su zapravo obične tekstualne datoteke.

P. S. Znate li da svaku .srt datoteku možete otvoriti u Notepadu i proučiti strukturu tajmkodiranja i slaganja titlova? Također dobro dođe ako imate titlove koji nisu baš najbolje usklađeni s filmom koji upravo želite pogledati – jednostavno ih ručno namjestite u Notepadu, spremite i ubacite u film. Naravno, ako su u pitanju veće prilagodbe, trebat ćete posegnuti za programom za titlanje poput Subtitle Edita jer bi rad u Notepadu ipak bio previše zamoran.

Advanced SubStation Alpha (.ass) je format koji podržava napredne značajke poput stiliziranja teksta, animacija i raznih efekata. Ovaj format je popularan u fansub zajednici gdje obožavatelji sami titlaju anime sadržaj na svoj jezik.

Još jedan format je SubViewer (.sub), koji je sličan .srt formatu, ali omogućuje dodavanje boja i pozadine titlovima. Iako je manje fleksibilan od .ass formata, često se upotrebljava zbog jednostavnosti i kompatibilnosti.

MPEG-4 Timed Text (.ttxt) format je standardizirani format koji se koristi u MPEG-4 video datotekama. Ovaj format podržava složenije postavke stilova i položaja teksta te se često primjenjuje u profesionalnim produkcijama.

To su samo neki od mogućih formata. Pri odabiru formata titlova važno je uzeti u obzir kompatibilnost s medijskim playerom ili platformom na kojoj će se prikazivati sadržaj. Neki playeri mogu podržavati samo određene formate, dok će drugi biti kompatibilni s više njih. To je također stavka koju utvrđujete odmah s naručiteljem.

Gdje se nalaze titlovi na ekranu?

Titlovi obično stoje na sredini donjeg dijela ekrana zbog lake čitljivosti. Međutim, ima slučajeva kad se stavljaju u gornji dio ekrana da bi se izbjeglo preklapanje s tekstom koji se pojavljuje na dnu, a to su obično imena autora/suradnika programa. Osim toga, nekad se u dokumentarcima potpisi pojavljuju iznad titlova koji prate govor govornika, ili s lijeve ili s desne strane, ovisno o položaju i pojavljivanju govornika. Ne smiju se preklapati s tekstom koji se prevodi jer je cilj da gledatelj stigne pročitati ime/zanimanje osobe i ono što ona u tom trenutku govori.

Sve u svemu, titlanje je dinamičan i izazovan svijet za sebe. Pokriva mnogo područja i mnogo vještina koje dobar prevoditelj ima i pretače u male komadiće teksta na ekranu kako bi gledatelju pružio sveobuhvatno iskustvo. Sljedeći put kad upalite TV/računalo/streaming servis, obratite pozornost na titlove koje čitate – odgovaraju li svemu što ste pročitali u ovom blogu? Kako biste vi to potitlali? 😊