Kad ne biste znali baš ništa o usmenom prevođenju i netko bi vas zamolio da ga pratite na sastanku i prevodite razgovor između njega i stranog partnera, sva je šansa da biste prevodili upravo konsekutivno. Konsekutivno prevođenje dolazi nam najprirodnije jer za njega nije potrebna nikakva posebna tehnika, a i opterećenje je nešto manje nego kod simultanog prevođenja. Kod konsekutivnog prevođenja usmeno se prevode dijelovi govora, najčešće dugi do 3 minute. Takvo prevođenje čitavom događanju onda daje posebnu dinamičnost. Kod dužih govora prevoditelji vode bilješke, što je pak posebna vještina – trebaju biti kratke, jasne i točne, i ne ometati prevođenje. Mnogi usmeni prevoditelji razvili su posebne vlastite sustave bilježenja informacija iz govora – njihove bilješke često nekome izvana mogu izgledati kao neke nepovezane šare ili pak nejasne šifre!

Konsekutivni prijevod omogućuje prevoditelju da s govornikom eventualno prokomentira neke nejasnoće prije prijevoda. Ako ste primjerice gledali dodjelu nagrada kao što je primjerice Emmy, dobitnikov govor često prevodi upravo konsekutivni prevoditelj, jer je tako i jednostavnije i fleksibilnije.

NEKE CRTICE IZ BOGATE POVIJESTI KONSEKUTIVNOG PREVOĐENJA

Prevođenje je oduvijek bilo pokretač razvoja društava, sve od najranijih ljudskih zajednica koje su trgovale, pregovarale i ratovale (ne uvijek tim redoslijedom), ali i sklapale brakove sa svojim susjedima koji su govorili druge jezike. Istraživači povijesti prevođenja tako su pronašli nekoliko fascinantnih dokaza koji svjedoče o tome koliko su tijesno povezano prevođenje i svakodnevica naših drevnih predaka. Tako arheologija bilježi zapis iz drevnog Sumera koji datira otprilike iz 2500 godina prije nove ere, gdje je na glinenoj pločici klinastim pismom zapisan izraz „eme-bal“ = „tumačiti, prevoditi“, a znak kojim je taj izraz zapisan prikazuje lice otvorenih usta koja izgovaraju glas. Ta ista glinena pločica zapravo je popis zanimanja odnosno uloga u hramu, i zanimljivo je da se upravo tu pojavljuje tumač ili prevoditelj. Drugi zapisi donose glosare, a u školama za pisare u nekim dijelovima Mezopotamije prevođenje sa sumerskog bilo je obavezni predmet, a postojala je i posebna kategorija prevoditelja koji su putovali s karavanama. Pronađen je i jedan pečat s imenom i portretom prevoditelja koji datira iz cca 2300. prije nove ere, a koji je lijepa poveznica s pečatima koje sudski tumači imaju danas (doduše bez portreta, što je možda i šteta!).

Arheolozi su našli i dokaze koji upućuju na to da su tumači bili članovi praktično svake drevnoegipatske ekspedicije, ali i da su igrali definiranu ulogu unutar vojske, koju su činili vojnici iz različitih područja.

Reljef iz grobnice Horemheba, izgrađene prije no što je postao faraon, prikazuje Horemheba u ulozi tumača prilikom posjeta poslanika iz pokorene Sirije, Libije i Nubije. Tumač je prikazan udvojeno, nalijevo okrenut prema faraonu, a nadesno prema poslanicima, čime se lijepo ilustrira uloga tumača kao prijenosnika poruke i komunikatora između dvije strane.

Još jedna zanimljivost na koju upućuju arheološki dokazi povezani s drevnim Egiptom je sljedeća: drevni Egipćani jako su puno držali do zagrobnog života, toliko da su, kod prikaza stranaca na sudu pred Ozirisom, sucem mrtvih, dodavali i Thota da za njega prevodi!

KONSEKUTIVNO PREVOĐENJE DANAS

Povijesni primjeri koji ilustriraju ulogu prevoditelja ili tumača mogu se izravno povezati sa zadatcima koje konsekutivni prevoditelji obavljaju danas: oni su medijatori na sastancima i pregovorima, tumači na sudu, prevoditelji u matičnom uredu, pratitelji na diplomatskim susretima i sastancima izvoznika, ponekad i prevoditelji kod liječnika, na granici, kod traženja azila… zapravo gotovo da nema situacije ljudske interakcije koja se ne bi mogla prevoditi ako bi se dogodilo da u njoj sudjeluju osobe koje govore različitim jezicima!

S tehničkog aspekta, stvari se nisu mnogo promijenile od drevnog Egipta do danas – konsekutivno prevođenje i dalje se odvija između najmanje dvoje ljudi, prevoditelj je i dalje u sredini kao posrednik.

U međuvremenu je prevoditeljstvo stasalo u pravu i priznatu profesiju, sa specijalizacijama i akreditacijskim ispitima, s razvijenim sustavom vođenja bilješki pa čak i tehničkim pomagalima, ali u svojoj srži aktivnost je ostala ista – iznimno velika usredotočenost, odgovornost i život „u dvije trake“.

PREDNOSTI KONSEKUTIVNOG PREVOĐENJA

Već smo spomenuli da je konsekutivno prevođenje idealni oblik prevođenja na sastancima, pregovorima, kod matičara, na sudu, na razgovoru za posao ili kod liječnika, pa i na treningu ili edukaciji.

Budući da nema praktično nikakvih tehničkih zahtjeva, konsekutivno prevođenje je u organizacijskom smislu iznimno fleksibilno i prilagodljivo: može se izvoditi u crkvi, na sudu, na gradilištu, pa čak i – iako to ne preferiramo! – u hodu. Na telefonu s drugog kraja svijeta. U kazalištu.

Pod uvjetom da građa koja se prevodi nije previše složena, konsekutivno prevođenje trpi i više „iznenađenja“ u odnosu na simultano.

Jedna stvar na koju treba paziti kod organizacije konsekutivnog prevođenja jest da ono nužno produžuje trajanje skupa koji se prevodi, iz jednostavnog razloga što se većina izrečenog treba ponoviti na drugom jeziku. Tu treba napomenuti da prevoditelj u pravilu neće prevoditi riječ po riječ govora već će napraviti sintezu i prevesti najvažnije – prema nekim procjenama, to je oko 75% izgovorenog, odnosno oko 25% izgovorenog se ne prevede kao nebitno.

KAKO ODABRATI AGENCIJU ZA KONSEKUTIVNO PREVOĐENJE

Kad organizirate sa